ВАСЕЉЕНСКЕ НОВИНЕ - Newspapers Ecumenical

недеља, 29. март 2015.

Laži koje živimo




 

(Spencer Cathcart је направио кратак документарни филм где преисипитује људске слободе, школство, корупцију, новац, капитализам у Америци, америчку владу, колапс у свету, заштиту природе,промене у клими, ГМО и начин на који људи третирају животиње) 

петак, 27. март 2015.

“Pravoslavlje ili smrt”, manastir Esfigmen, čije se bratstvo već godinama suprotstavlja ekumenizmu i modernizaciji u pravoslavlju odbijajući svaku poslušnost vaseljenskoj Carigradskoj patrijaršiji

Stotine naoružanih grčkih policajaca blokiralo je svetogorski manastir Esfigmen, čije se bratstvo već godinama suprotstavlja ekumenizmu i modernizaciji u pravoslavlju odbijajući svaku poslušnost vaseljenskoj Carigradskoj patrijaršiji pod čijom je jurisdikcijom.
+++
Sa morske strane ovog zilotskog manastira, koji je u neposrednoj blizini Hilandara, može se videti ogroman transparent “Pravoslavlje ili smrt”, a više od stotinu monaha, koji su se oglasili na samom početku blokade, objavili su telefonske brojeve i elektronske adrese grčkog premijera Kostasa Karamanlisa, regionalnog državnog funkcionera Vasilisa Floridesa i drugih, okrivljujući ih za nastalo stanje.
Prema navodima Verske informativne agencije (VIA) Svete Jelisavete Fjodorovne, grčke vlasti su odlučile da izmeste pobunjene monahe Esfigmena koji su uporište raskola u grčkom pravoslavlju kao zastupnici struje starokalendaraca zilota koji su u Grčkoj prerasli u paralelnu crkvu sa posebnim poglavarom i jerarhijom.
Raskol može da se proširi pa je neophodno, kako je objavilo državno tužilaštvo u Solunu, da se na Atosu “potvrdi vlast Grčke i duhovno vođstvo Vaseljenske patrijaršije”, a pobunjeno bratstvo koje huli i anatemiše carigradskog patrijarha Vartolomeja ukloni bez primene sile.
U medijima gotovo da nije ni pomenuta najnovija drama u srcu pravoslavlja na Svetoj Gori iako je, kako navodi VIA, blokada počela još 1. juna kada su prekinute sve komunikacije sa manastirom, čijim je žiteljima obustavljeno i dopremanje hrane i lekova.
Zbog prekida telefonskih i internet veza ne zna na koji način odoleva više od stotinu monaha zilota koji su rešili da istraju u odbrani svog viđenja čistog pravoslavlja.
Blokiran je i put za Hilandar u neposrednoj blizini.
esfingen.jpgGrčke vlasti su poslednjih godina u dva maha pokušale da isele monahe fundamentaliste, a u Solunu kažu da će ovog put taj plan biti i ostvaren. Pretpostavlja se da su monasi, očekujući blokadu, pripremili veće zalihe hrane pa opsada može trajati duže nego što se pretpostavljalo.
U pravoslavnom svetu i pomesnim pravoslavnim crkvama nema reakcija na ova dramatčna događanja i, do sada, niko nije izrazio solidarnost sa monasima zilotima, ali ni osudio blokadu od strane grčkih vlasti. Carigradska patrijarši za sada nije zvanično reagovala na ove događaje iako se zna da je patrijarh Vartolomej nedavno posetio Atinu i tom prilikom na najvišem nivou zatražio uklanjanje neposlušnog bratstva koje predvodi iguman Metodije.
Formirano je, kako se saznaje, novo bratstvo za manastir Esfigmen na čelu sa igumanom Hrizostomom.
Bratstvo zilotskog Esfigmena već decenijama optužuje Carigradsku patrijaršiju da je postala žrtva ekumenizma i modernizma i da je time pala u najdublju jeres.
Esfigmen kao centar suprotstavljnja ekumenizmu ne odobrava bilo kakva međuhrišćanska susretanja sa rimokatolicima i protestantima, a antemiše i Svetski savet crkava sve to ocenjujuci kao “izdaju pravoslavlja”.
Članovi bratstva, iako su u obavezi da u molitvi pomenu nadležnog arhijereja, patrijarha Vartolomeja, to ne čine smatrajući ga jeretikom i otpadnikom od čiste vere. U hijerarhiji 20 svetogorskih manastira Esfigmen je na 18. mestu, ali nikada nije bio zastupljen u upravi, protatu monaške države. Manastir je osnovan u periodu pre podele hrišćanskih crkava, a prvi put se pominje u zapisima iz 1045. godine.
Manastir uživa simpatije i podršku grčkih starokalendaraca koje Grčka pravoslavna crkva, kao i druge pravoslavne crkve, smatra raskolnicima.
Grčka vlada, čijoj teritoriji pripada čitava Sveta Gora atonska, smatra članove bratstva u Esfigmenu fundamentalistima koji remete poredak i protive se legalnoj jerarhiji.
Tanjug; Nedelja, 8. jun 2008. 14:18
  = izvor: ***

Ostaci Epa o Gilgamešu

Dva antička grada nekadašnjeg Asirskog carstva, koja su nedavno oskrnavili pripadnici Islamske države, kriju tajne stare više od 2.500 godina. Priču o dvojici potpuno različitih ljudi, jednom uglađenom Englezu i jednom prostodušnom Iračaninu koji su otkrili ove gradove pre 170 godina, zna mali broj ljudi.

Ostaci Epa o Gilgamešu
Pre nešto manje od 150 godina, čovek po imenu Džordž Smit danima je
proučavao misterioznu glinenu ploču u mračnom kutku Britanskog muzeja. 

Bio je to samo deo čitave kolekcije od više hiljada sličnih ploča pronađenih u iskopinama u severnom Iraku. I dok su se na većini ploča nalazili podaci o trgovini, pokvarenim kočijama, pošiljkama vina i sličnim računovodskim spisima, na jednoj, baš toj koju je držao u rukama, nalazila se čudna priča.


Asirski krilati bik
Bila je godina 1872., a Smit je sa ushićenjem čitao tekst sa ispucale glinene ploče. Bila je to priča o svetu izgubljenom u velikoj poplavi, o čoveku koji gradi brod, i o jednom golubu koji je poslat u sudbonosnu potragu za kopnom.

Mladiću su se ruke tresle od uzbuđenja kada je shvatio da čita verziju priče o Nojevoj barci. Međutim, to što je držao u rukama nije bio spis iz knjige Postanja. Bilo je to deo čuvenog Epa o Gilgamešu, nastalog skoro 1.000 godina pre Biblije.

Mesec dana kasnije, održana je izložba u Britanskom muzeju, kojoj je prisustvovao i tadašnji premijer Vilijam Gledston. To je bio prvi put da je čovečanstvo čulo za Ep o Gilgamešu nakon više od 2.000 godina.

Ostin Henri Lajard
Priča počinje nekoliko decenija ranije, u drevnom iračkom gradu Kojunjiku, koji je pre skoro 3 milenijuma bio deo Nineveha, prestonice drevnog Asirskog carstva, koje se prostiralo od obale Persijskog zaliva do Egipta.

U periodu između 900. i 600. godine p.n.e. Asirci su važili za najnapredniju civilizaciju na planeti. Bili su svojevrsna tehnološka supersila, poznata po neizmernom bogatstvu i surovoj vojsci.

Ipak, kao i svakom carstvu, i Asirskom je došao kraj nakon pobune u 612. godini, kada je Nineveh sravnjen sa zemljom nakon pobune Vavilonaca. Najbogatija civilizacija ostavljena je u ruševinama, a prašina je prekrila impozantnu biblioteku ubijenog kralja Asurbanipala, a njegov primerak pomenutog Epa o Gilgamešu vremenom je pao u zaborav.

Moralo je da prođe skoro 2.500 godina, sve dok ga 1853. godine iz drevnih ruševina nije izvukao mladi Iračanin po imenu Hormuzd Rasam.

Rasam nije bio običan momak iz Iraka, niti se tu našao slučajno. Bio je unajmljen od strane Britanskog kraljevskog muzeja, kao vođa do tada najveće arheološke ekspedicije koju je svet video. Bio je, do tada, prvi arheolog koji je rođen i odrastao na Srednjem istoku.

Hormuzd Rasam, slikan 30-ak godina nakon otkrića
Rasamov život se preokrenuo devet godina ranije, kada je kao devetnaestogodišnjak upoznao Britanca Ostina Lajarda. Lajard je bio britanski avanturista koji je, sa dva revolvera i dosta novca u rancu putovao istočnim svetom.

Nakon nekoliko godina natezanja sa čelnicima Otomanskog carstva, Lajard je 1845. konačno dobio dozvolu za arheološki rad. Za pomoćnika je upravo odabrao mladog Rasama, koji je bio ključan čovek u njegovom otkriću drevnog grada Nimruda, kapije Asirskog carstva. Do Lajarda i Rasama, svo znanje sveta o tom delu istorije nalazilo se u nekoliko rečenica u Bibliji.


Asirske ruševine na teritoriji današnjeg Iraka
Iako je Lajard bio uglađeni Englez sa mnogo novca, Rasam je bio taj koji je izlazio na kraj sa lokalnim stanovništvom, sporazumevao se na arapskom, turskom i drevnom jeziku Asiraca. On je bio taj koji je ubedio plemenske šeike da ih ne napadaju prilikom istraživanja, koji je podmitio lokalnog guvernera džakom kafe, i zaposlio 300 lokalnih radnika da im pomognu.

Kada je Lajard batalio posao arheologa i počeo da se bavi diplomatijom, Britanski kraljevski muzej je zaposlio pogađate koga. Istog onog malog Iračanina koji je do tada postao najbolji poznavalac asirske kulture na svetu - Hormuzd Rasam.


Asurbanipal
Radeći na svoju ruku, uz usmeni blagoslov muzeja, hiljade kilometara daleko od britanske ingerencije, Rasam je nastavio istraživanje, i pronašao tajne odaje asirskog kralja Asurbanipala, a u njima raskošnu biblioteku. U njoj - na hiljade trošnih glinenih ploča na jednoj od njih - pažljivo prepisan Ep o Gilgamešu. Delo neprocenjive vrednosti, koje će u arhivi muzeja u Londonu otkriti mladi Džordž Smit, mladić sa početka teksta.

Rasam je dobio britansko državljanstvo za kojim je toliko žudeo, i posle nekoliko meseci provedenih u Londonu vratio se na mesto na kojem je otkrio centar drevne civilizacije, svoj rodni Irak.
 
Ova priča ima i svoju tamnu stranu, koja je, srećom, nakon mnogo godina izašla na videlo.

Sve zasluge za Rasamova otkrića prigrabio je tadašnji britanski konzul u Otomanskom carstvu - Henri Rolison, opisavši Rasama kao "nepismenog iračkog kopača, koji je samo odradio fizički posao".

Britanija, za kojom je toliko žudeo, odbacila je Rasama na jedan snobovski i nepravedan način. Iako se vremenom saznalo za Rolinsonovu laž, Iračanin nikada nije u potpunosti rehabilitovan u Velikoj Britaniji.

Ostaci jednog velikog carstva možda uskoro neće postojati, ukoliko Islamska država nastavi sa varvarskim skrnavljenjem neprocenjivog istorijskog blaga. Međutim, priča o jednom Englezu avanturisti i prostodušnom Iračaninu koji su svet zadužili na nenadoknadiv način, neće biti zaboravljena.
     = izvor:Blic